U posljednje vrijeme naše interesovanje usmjereno je na mikotoksine, koji su pronađeni u nekim vrstama uvoznog mlijeka. Svi se pitaju šta su mikotoksini, koliko su opasni po naše zdravlje, kako su se našli u mlijeku, koliko dugo ih unosimo u naš organizam i šta možemo poduzeti da se zaštitimo?
Mikotoksini su otrovi koje produkuju neke vrste plijesni / buđi. Ove plijesni napadaju žitarice prije i poslije žetve, kao i prilikom neadekvatnog skladištenja. Za razvoj plijesni pogoduje topla i važna sredina. U toku svog života, plijesni luče mikotoksine u svoju okolinu i tako je kontaminiraju. Mikotoksini su vrlo stabilni. Otporni su na visoke i niske temperature, tako da ih tretmani, poput kuhanja i zamrzavanja, ne uništavaju. Uobičajeni postupci proizvodnje i prerade hrane ne mogu otkloniti niti inaktivirati ove otrove.
Aflatoksini su grupa veoma toksični kumarinski derivati koje uglavnom produkuje Aspergillus flavus i Aspergillus parasiticus. Oni ih produkuju u/na velikom broju supstrata, kao što su sjemena uljarica, žita i njihovi proizvodi, koštuničavo voće, suptropsko voće, začini, itd. Za produkciju toksina optimalna temperatura je 30°C i relativna vlažnost između 88 i 95%. Najvažniji mikotoksini iz ove grupe su aflatoksini B1 (AB1) (Slika 1), B2 (AB2), G1 (AG1), G2 (AG2), M1 (AM1), M2 (AM2). Ovi toksini imaju brojne negativne biološke efekte po ljude i životinje. Aflatoksin B1 je najotrovniji i uz to moćan kancerogen. Izlučuje se i preko mlijeka, urina i stolice intoksiciranih ljudi i životinja.
Aflatoksini se mogu pojaviti u lancu ishrane, na dva načina. Prvi način je da ljudi konzumiraju žitarice, voće i povrće kontaminirane toksinima, a drugi način je da u svojoj ishrani koriste mlijeko i meso dobijeno od životinja koje su hranjene hranom kontaminiranom aflatoksinom. Mikotoksine ne razgrađuju probavni sokovi u digestivnom traktu životinja, tako da oni ostaju u lancu ishrane, u mesu i mliječnim proizvodima.
Mikotoksikoza je termin koji označava trovanja povezana s izloženosti mikotoksinima. Simptomi mikotoksikoza ovise o vrsti mikotoksina, koncentraciji koja je unesena u organizam, dužini izloženosti, te i dobi, zdravlju i spolu izložene osobe. Predpostavlja se da nedostatak vitamina, manjak kalorija, alkoholizam, i zarazne bolesti mogu imati udruženo djelovanje s mikotoksinima. Mikotoksini mogu uzrokovati akutnu i kroničnu bolest ako se unesu putem probavnog sistema, prolaskom kroz kožu i udisanjem. Aflatoksini prouzrokuju akutne aflatoksikoze, koje se manifestuju pre svega oštećenjem jetre, mada mogu biti oštećeni i bubrezi, pluća i slezina. AB1 opisan je kao najsnažniji potencijalni hepatokancerogen.
Obzirom na vrlo teške posljedice trovanja mikotoksinima, vrlo je važno da se država sa svojim zakonskim propisima ukljući u zaštitu stanovništva. Prema važećim propisima BiH obavezana je kontrola kvaliteta hrane, kako one proizvedene u zemlji, tako i one koja se uvozi. Zakon o hrani BiH je u usklađen sa Opštim zakonom o hrani Europskog Parlamenta (General Food Law – EC Regulation No 178/2002). Za sigurnost hrane u BiH odgovorne su Agencija za sigurnost hrane, veterinarske inskpekcije i sanitarne inspekcije.
Pored aktivnosti koje provodi nadležne institucije, svaki pojedinac treba da vodi računa da ne konzumira hranu koja je sumnjivog porijekla, koja nije pravilno skladištena, ili je buđava. U slučaju bilo kakvih dilema, svoje ili kupljene proizvode može donijeti na mikrobiološki pregled u Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i istraživanje NALAZ ili u neku drugu ovlaštenu laboratoriju koja vrši nadzor nad mikrobiološkom ispravnosti hrane.
