Helicobacter pylori je po mnogo čemu posebna bakterija. Izolovana je iz želuca ljudi gdje su zbog izrazito kisele sredine teoretski nemogući uslovi za život mikroorganizama, pa se po toj osobini ubraja u kršitelje prirodnih zakona. To je prva bakterija za koju je dokazano da izaziva karcinom i limfon, za njeno otkriće Marshall i Warren su 2005. godine dobili Nobelovu nagradu.
Helicobacter pylori je zavijena gram negativna štapićasta bakterija. Povezuje se s nastankom upale želučane sluznice (gastritisom), ćira na želucu, želučanim karcinomom, te MALT B-staničnim limfomom.
Ljudi su glavni rezervoar i izvor H. pylori. Pretpostavlja se da se prenosi fekooralnom putem, to jeste konzumiranjem hrane i vode zagađene izmetom. Infekcija se može širiti i između članova porodice. Kolonizacija je doživotna ukoliko se neprimjenjuje antimikrobno liječenje.
Procenat inficiranih osoba sa ovom bakterijom razlikuje se u pojedinim dijelovima svijeta. Do infekcije s H. pylori dolazi u ranom djetinjstvu u zemljama u razvoju, a kasnije u razvijenim zemljama. U zemljama u razvoju, procenat koloniziranih i inficiranih osoba s H. pylori je vrlo visok i iznosi 70-90% odraslih osoba, dok je u razvijenim zemljama taj postotak niži i kreće se oko 40%. Dokazano je da oko 90-95% bolesnika s ćirom na dvanaesto palačnom crijevu, te 50-85% bolesnika sa želučanim ćirom imaju H. pylori infekciju.
Kolonizacija H. pylori uvijek dovodi do akutne upale sluznice želuca (gastritisa). Akutni gastritis je povezan sa mučninom, bolovima u predjelu želuca, povraćanjem, smanjenom produkcijom kiseline u želucu nadimanjem stomaka i podrigivanjem. Nekada inficirane osobe imaju neugodan zadah iz usta. Simptomi akutne bolesti mogu trajati od nekoliko dana do 2 sedmice. Kad jednom nastane, ova infekcija može da bude prisutna više godina ili decenija pa čak i čitav život, to jeste da pređe u hroničnu infekciju. Hronična infekcija vodi nastanku ćireva (ulceracija) i raka na želucu. Izlječenjem infekcije omogućava se zacjeljivanje čira i sprječava njegovo ponovno javljanje.
U nekih bolesnika s kroničnim gastritisom dolazi do proliferacije epitela. Time se 100 puta povećava rizik za razvoj želučanog karcinoma. Rizik za nastanak karcinoma ovisi o soju H. pylori i o odgovoru domaćina. Karcinom najčešće uzrokuju cagA pozitivni sojevi u ljudi koji produkuju velike koncentracije IL-1. Infekcija H. pylori je također povezana s infiltracijom limfoidnog tkiva u želučanu sluznicu. U malog broja bolesnika može doći do MALT limfoma.
Dijagnostika infekcije
Najpouzdaniji način za dokazivanje infekcije sa H pylori je gastroskopski pregled sluznice želuca, pri čemu se vrši biopsija i uzimaju uzorci sluznice za mikroskopski pregled, kultivaciju i test ureaze.
Za dijagnostiku se koriste i serološki testovi, koji su mnogo komforniji za pacijenta, ali imaju ograničenu vrijednost. U krvi se traže specifična antitijela za H. pylori. Postojanje antitijela ne znači aktivnu infekciju! Aktivnost infekcije se mora dokazati višestrukim serološkim pregledom, mjerenjem količine antitijela i određivanjem klase antitijela. Da bi bili sigurni da se radi o aktivnoj infekciji na osnovu dokazivanja antitijela, neophodno je uraditi kvantitativni test. Kvalitativni brzi test, označen kao plus ili minus ne znači gotovo ništa u dijagnostici! Na osnovu njega može se reći da osoba nikada nije bila ili je nekada bila u kontaktu sa H pylori.
To može biti sve: nepostojanje infekcije, prebolovanu infekciju, hroničnu ili akutnu infekciju. Međutim, kvanitativni test pokazuje titar (koncentraciju) antitijela u serumu bolsnika i koristi se za procjenu stanja infekcije. Uvijek se ispituju parni uzorci seruma (dva uzorka) uzeta u razmaku od 15-21 dana. Obavezno se određuje klasa imunoglobulina IgG, IgA i IgM) i prati se dinamika (kretanje) titra antitijela. Ako se uoči četvorostruki porast titra antijela to znači da je infekcija aktivna! Treba poduzeti liječenje. Ako titar antitijela opada, to znači da je infekcija u procesu izliječenja i da je primjenjena terapija bila uspješna. Ako se održava niska vrijednost titra antitijela, koje se bitno ne mijenjaju u pojedinim uzorcima, to znači da je bolesnik stekao imunost. Ovo stanje ne zahtijeva nikakvo liječenje. Antitijela se mogu održavati u krvi bolesnika godinama nakon izliječenjea.
Liječenje infekcije sa H pylori je uspješno sa tzv. trojnom terapijom, primjenom inhibitora protonske pumpe, makrolida i beta laktama.
U Zavodu za biomedicinsku dijagnostiku i ispitivanje “NALAZ” vrši se kvantitativno serološko testiranje na Helicobacter pylori, te se određuje nivo IgA i IgG specifičnih antitijela.
Acc.prof.dr. Mirsada Hukić
