Nakon što je u jednom hotelu u Philadelphiji među američkim legionarima izbila epidemija upale pluća 1976., kada je oboljelo više od 200 osoba, a znatan broj je i preminuo, bakterija koja ju je prouzrokovala – Legionella pneumophila, izolovana je godinu poslije. Upravo mjeseci koji slijede – august i septembar, period su kada ova bakterija pokazuje tendenciju pojavljivanja.
Iako se bolest uzrokovana ovom bakterijom javlja tokom cijele godine, mnogo je češća ljeti zbog veće izloženosti ljudi izvorima ovog patogena. Među njima su ovlaživači vazduha, klima uređaji i bazeni, dok oboljeti mogu svi – muškarci, žene i djeca. Ipak, veća učestalost zapažena je kod muškaraca koji mnogo putuju i duže borave na radilištima, gdje se obavljaju veliki zemljani radovi. Akademik prof. dr. Mirsada Hukić, s kojom smo razgovarali o ovoj opasnoj bakteriji, pojašnjava da Legionella pneumophila pripada porodici Legionellaceae, te da je odgovorna za oko 90% infekcija uzrokovanih članovima ove porodice.
Kako nastaje bolest?
Bolest nastaje kada bakterija sa sitnim kapljicama dospije u plućne alveole. U odbrani od infekcije odlučujuću ulogu ima ćelijski imunitet, no ukoliko se organizam ne uspije odbraniti kao posljedica se mogu javiti – ili atipična upala pluća nazvana legionarska bolest, ili blaži oblik sličan gripi kao što je Pontiac groznica.
“Inkubacija traje od 2 do 10 dana. Za razliku od legionarske bolesti, Pontiac groznica predstavlja akutnu respiratornu bolest bez upale pluća. Inkubacija traje između 5 i 43 sata. Među simptomima se javljaju povišena temperatura, bol u mišićima, glavobolja, ponekad kašalj, bol u prsima, ždrijelu, poremećaj svijesti i proljev. Bolest traje do 7 dana, a ozdravljenje je potpuno.”
Upala pluća je glavna klinička karakteristika legionarske bolesti. Kada se javi u teškom kliničkom obliku, osim pluća, specijalistkinja za mikrobiologiju ističe da mogu biti zahvaćeni također jetra, bubrezi, probavni trakt i centralni nervni sistem. U BiH do sada nije bilo sistematskog istraživanja legionarske bolesti, pa je to razlog zašto se kod nas o njoj malo zna.
“Tokom proteklih godina zabilježeno je nekoliko malih epidemija koje su potvrđene u inostranstvu. Pretpostavlja se da je broj oboljelih veći i da je jedan broj takozvanih ‘ljetnih gripa i atipičnih upala pluća’ uzrokovan legionelama”, govori doktorica Mirsada, dodajući da su prirodno boraviše legionele rijeke, jezera, potoci i tople, zagađene vode. Može preživjeti u širokom rasponu uslova okoline: na temperaturi od 0°C do 63°C i pH vrijednosti od 5,0 do 8,5; godinama preživljava u vodi na temperaturi od 2°C do 8°C, tolerantna je na hlor i otporna na proces hlorinacije vode.
“Rasprostranjena je i u rezervoarima vode, što je paradoksalno, jer se veoma teško razmnožava i raste u laboratorijskim uslovima. Također može kolonizirati vodovodnu distributivnu mrežu, što predstavlja važan put širenja legionela, koje na taj način mogu dospjeti do bolnica, rekreativnih centara, domaćinstava, naših tuš kabina…”
Izvori aerosola, kontaminiranog s bakterijama, čijim se udisanjem prenosi infekcija, mogu biti i uređaji za klimatizaciju.
“Objekti, koji su u pravilu klimatizirani, kao što su bolnice, hoteli ili pansioni, mogu biti mjesta gdje se širi infekcija s legionelom. Izvor su često i fontane, vodoskoci, instalacije za hidroterapiju, ovlaživači zraka, bazeni s turbulentnim strujanjem vode, pa čak i ledomati. Infekcija se može prenijeti i za vrijeme različitih manipulacija u respiratornom traktu, a moguć je i prenos sa čovjeka na čovjeka.”
Važnost prevencije
Otkako su otkriveni prirodno boravište, biologija i ekologija Legionellae pneumophilae, naučnici tragaju za načinima prevencije.
“Primarni zadatak je kontrola i dezinfekcija rezervoara infekcije, posebno vodovodne distributivne mreže. Kako je bakterija otporna na hlor, primjenjuju se druge metode za njeno inaktiviranje i uklanjanje, kao što su filtracija, zagrijavanje na temperaturi do 70°C, bakar-srebro jonizacija i slični postupci. Dokazivanje njenog prisustva u vodi vrši se samo u specijalizovanim laboratorijama.”
Kada se uoče karakteristični simptomi, nužno se odmah javiti ljekaru kako bi se bolest blagovremeno prepoznala i na vrijeme počela liječiti.
“Dijagnostika ove bolesti je veoma kompleksna, jer se bakterija teško može izolovati iz bolesničkog materijala. Zbog toga su razvijene serološke i molekularne metode koje daju dobre rezultate. Ipak, u našoj zemlji ova bolest ostaje često neprepoznata i vjerovatno se nalazi u grupi atipičnih pneumonija bez dokazanog uzročnika. Inače, izučavanje rezervoara i epidemiologije ove bolesti iziskuje značajna materijalna sredstva, a najviše podataka dolazi iz SAD-a i Kanade, gdje svake godine oboli oko 18.000 osoba. U zemljama Evropske unije prijavljeno je oko 600 epidemija, dok je mnogo teže odrediti stanje u zemalja u razvoju.”
Od ove godine, u BiH Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i ispitivanje “Nalaz” po prvi je put uveo laboratorijsku dijagnostiku legionarske bolesti pomoću seroloških testova, koji imaju veoma visoku osjetljivost i specifičnost.
Više pročitajte na www.edoktor.ba
