Prema podacima Zavoda za statistiku FBiH broj novoregistriranih karcinoma je veći kod muškaraca nego kod žena. Od karcinoma (bez karcinoma kože) u 2010 godini obolilo je 2659 muškaraca, a umrlo je 2343. Vodeći, prema lokalizaciji, su rak dišnog sistema (traheja, bronhi, pluća) koji čine 27%, zatim rak prostate 11,5%, rak mokraćnog mjehura 7,4% svih novodijagnosticiranih karcinoma u muškaraca.
Rak prostate se javlja se u dobi izad 50 godina. Uzrok nastanka ovog karcinoma još uvijek nije poznat. Pretpostavlja se da je njegov nastanak ovisan o spolnim hormonima. Prostatitis (upala prostate), i adenom prostate (dobroćudno povečanje prostate) se ne smatraju uzrocima nastanka raka.
U ranom stadijumu bolesti, muškrci najčešće nemaju nikakve simptome bolesti. Simptomi se javljaju tek kada rak počne da pritišće mokračnu cijev i otežava mokrenje. Kod oboljelih najizraženiji su:uretralni simptomi (slab ili isprekidan mlaz, nagon na mokrenje, napinjanje na početku mokrenja, učestalo mokrenje, nočno mokrenje, pečenje pri mokrenju, krv u mokrači), prostatični simptomi (bol ili osječaj nelagode u donjem dijelu leđa, oko čmara, ispod pupka, ili u mošnjama, te vršku penisa) i seksualni poremećaji (bol za vrijeme ili nakon ejakulacije, krv u spermi, te erektilne disfunkcije). Zbog problema u pražnjenju mokraćne bešike, kao komplikacija se javlja bakterijska mokračnih puteva.
Navedeni simptomi nisu karakteristični samo za rak prostate. Slični simptome imaju i osobe sa adenomom prostate i hroničnim prostatitisom.
Dijagnostika
Kao i kod svih drugih malignih oboljenja vrlo je važna rana dijagnostika. Svi muškarci stariji od 50 godina trebaju redovno, 1-2 puta da obave preglede kojim će utvrditi zdravlje prostate. Oni uključuju digitorektalni pregled prostate, ultrazvuk prostate s kolor doplerom kao i određivanje nivoa PSA (prostata specifičnog antigena) koji se određuje iz krvi.
PSA je glikoprotein, koji se u niskim koncentracijama nalazi u krvi svih odraslih muškaraca. Proizvode ga normalne i tumorske ćelije prostate. S godinama nivo PSA u krvi raste, pa je tako kod muškaraca starosti 40 do 49 godina manja od 2,5 mg/L, a kod muškaraca dobi između 60 i 69 godina niža od 4,5 mg/L. Njegove vrijednosti u krvi povećavaju se i nakon pregleda ili biopsije prostate, pa se mjerenje PSA treba uraditi nakon više dana od fizičkog nadražaja prostate.
Povišene vrijednosti PSA mogu se naći u krvi muškaraca s dobroćudnim bolestima prostate kao što su prostatitis i adenoma prostate, te kod karcinoma prostate. Iako PSA ne može razlikovati dobroćudna od zloćudnih stanja, njegova povišena vrijednost ukazuje na potrebu obavljanja pregleda i dodatnih testova, osobito patohistoloških, kako bi se isključila ili potvrdila prisutnost karcinoma. Povećane koncentracije PSA se nalaze kod oboljelih od karcinoma i do šest mjeseci prije kliničkih i drugih laboratorijskih nalaza, zbog čega se široko koristi u ranom otkrivanju bolesti. Vrijednosti PSA odgovara stadiju i volumenu karcinoma.
Mjerenje nivoa PSA se koristi i u praćenju terapije karcinoma. Ta se mjerenja vrše kroz duži period. Kod procjene stanja bolesnika, pored apsolutnih vrijednost PSA, analizara se postoji li trend njegovog porast ili smanjenja.
